Kolumne Mira Šubašić Projekt besmrtnosti

besmrtnostAndrija je od rođenja bio miljenik sreće. Kao zdrava, krupna beba mamio je osmijehe na licima majki, koje bi zabrinuto držale u naručju slabašnu i bolešljivu novorođenčad. Ulijevao je nadu kako će čak i majušna nedonoščad jednom izgledati zdravo i jedro kao i on. Kasnije, u odrastanju dječak je lako uočio prednost svoje tjelesne snage i ljepote. Bio je omiljen među vršnjacima, a rijetke sukobe razrješavao premoći svoga savršenog tijela. Ljubaznost i vedra narav dopadali su se starijima te se svima činio uzorom dobrog dječaka. Momački dani njemu su bili svetkovina.

     Činilo se da svaka djevojka miriše zbog njega, da mu se nudi i poziva u zagrljaj. On im se odazivao i s lakoćom svoje vedre, nasmiješene prirode, bez napora kojima bi drugi momci dolazili do cilja. Andriji se svaka djevojačka duša otvarala kao ruža pod jutarnjim suncem. I škola i posao poslije mature za nj su tekli glatko. Znao ja kako ga smatraju stasitim i lijepim i odlučio zarana ostati vitak, snažan i zdrav kao drijen. I naravno, lijep. Osjećao je kako ljepota pomaže i otvara vrata koja nekima ne može ni novac.

     „Sačuvat će me moj projekt dugovječnosti, zapravo besmrtnosti“, tetošio bi samog sebe u trenutke nježne samodopadljivosti. Iako ništa nije znao o Narcisu i narcisoidnosti, ponašao se kao mladić zaljubljen u svoj izgled, u svoju ljepotu, koju je želio zaštiti od propadanja i smrti. Krio je svoje misli i postupke od oporih i tvrdih staraca koji mogu proniknuti u nakane mladih bića i osujetiti ih svojom zlobom.

     Neprekidne tjelovježbe i kozmetičke preparate najbolje kvalitete unio je kriomice i u svoj brak ne dopuštajući supruzi da pronikne u njegove strahove i nade. Tiha, šutljiva ženica neupadljive vanjštine bila je idealna za pokriće pretjerane, nastrane brige o sebi.

     Kao udaljene figure bili su mu sinovi rođeni u kratkim razmacima, trojica neupadljivih dječaka čiji je stvarni život vodila mati, skrbeći o dnevnim potrebama i brigama, ospicama i vrućicama, ogrebotinama i sporadičnim nestašlucima i uličnim dječjim tučnjavama.

     Obuzet kalorijama, tj. niskokaloričnom hranom, miligramima lijekova što produžavaju život i uvećavaju snagu, vitaminskim napitcima, mineralima i kupkama, lažnim bolestima i trotjednim odlascima u toplice, Andrija nije ni primjećivao običan obiteljski život, odrastanje sinova i ženino vođenje svih poslova, sitnih i krupnih. Njezina je urođena strpljivost i organiziranje dnevnih rasporeda dovelo do dvokatnice i sređenog, skladnog življenja.

     Kao kroz maglu oženio je sinove i dočekao unuke, nesposoban da se udubi u tuđe osjećaje i brige, osjetljiv jedino na svoje izgled i zdravlje. Ni primijetio nije kako je najstariji unuk Danijel njegova slika i prilika, stasom, likom i ponašanjem.

     Tek kad mu se uoči sedamdesetog rođendana primakla neumitna smrt u obličju karcinoma pluća, probudio se i sna, potresen i uplašen.

     „Zašto baš meni, Bože?“ očajavao je. „Nisam pio ni pušio, pravilno sam se hranio, kretao i bježao od stresa, a Ti me kažnjavaš najgorim mukama“, prigovarao je.

     U predasima između bolova ulazili su ukućani pokušavajući udovoljiti bolesniku.

     „Djede, da te poljubim“, suosjećajno je prošaputao najstariji unuk. „Danas ću moliti za tebe, idem u crkvu, ministrant sam“, s ponosom je dodao.

     Dotaknuo je djedovu hladnu desnicu, poljubio patnjom izobličeno lice i potresen izašao iz sobe. Iz Andrijinih poluugašenih očiju spustila se suza.

     „Danijel je moj najljepši projekt besmrtnosti,“ pomislio je s utjehom umirućih. „Klica života nastavit će se u dječaku. Slično štafetnoj utrci, otrčiš svoju dionicu i predaš palicu drugom trkaču,“ razmišljao je.

     Dušu mu je odjednom obuzelo spokojstvo onih što shvate neumitnost ljudske prolaznosti u vremenu.

Mira Šubašić 

Drustveni servisi

twitter

Sponzori stranice

olimpik

in7

mjesna-zajednica

Anketa

Kakva vam je nova stranica sela Bok?